Prva anti-pušačka kampanja

Prva koja je počela provoditi snažnu anti-pušačku kampanju, smatrajući nepušenje "nacionalsocijalističkom dužnošću", bila je upravo nacionalsocijalistička Njemačka. Hitler je svojim najbližim kolegama dijelio zlatne satove ako bi odbacili duhan. Himmler je zabranio SS-ovcima pušenje, Goebbels je morao sakrivati svoje cigarete kad god bi ga snimali, a pušenje je bilo zabranjeno u svim vladinim zgradama, javnom prijevozu, studentskim domovima, staračkim domovima, poštama, mnogim restoranima i barovima, bolnicama i mnogim radnim mjestima. Porezi na duhan su povećani, uvedena je kontrola na aparate za prodaju cigareta, a pozivalo se ne uvođenje zakona za zabranu pušenja za vrijeme vožnje. Ministarstvo znanosti i sporta, kao i zdravstveni ured Reicha je tiskalo postere na kojima se pušenje prikazivalo kao tipičan porok Židova, jazz-muzičara, Roma, Indijanaca, homoseksualaca, crnaca, komunista, kapitalista, bogalja, intelektualaca i prostitutki. Termin „pasivno pušenje“ skovan je, pogađate, u nacionalsocijalističkoj Njemačkoj (Passivrauchen) – a autor termina je Fritz Lickint koji ga je upotrijebio u magistarskoj temi Tabak und Organismus ("Duhan i Organizam") koja je izdavana u suradnji s njemačkom Anti-duhanskom ligom. Inače, treba još spomenuti da su žestoki protivnici pušenja, uz Hitlera, bili i Mussolini i Franco.