Da li je znanost mržnja ili stvarnost? - Biološka razlika među rasama
Rasa je velika podjela ljudske vrste. Njeni pripadnici, iako se međusobno razlikuju u mnoštvu neprimjetnih detalja, i pored toga, kao cjelina, odlikuju se po posebnim kombinacijama osobina, uglavnom neprilagodljivih, koje su oni naslijedili od svojih predaka, kao što su i ih i sami njihovi preci naslijedili. Ove karakteristične osobine su najočiglednije na tijelu, gdje se razlikuju i po strukturi i po veličini, ali se također jasno ispoljavaju i u urođenom kapacitetu mentalnog i emocionalnog razvoja isto kao i temperamenta i karaktera.
Kao i mnogi bijelci, i ja sam nekada mislio da je boja kože jedina razlika među rasama. Uostalom, tome su me učili u školi isto kao i mnogi TV programi koji, direktno ili indirektno, zastupaju ovu ideju rasne jednakosti.
Kakogod, kada sam odrastao, ponovo sam razmislio o ovoj ideji i pošto sam tada znao više toga o svijetu (beskrajno me je interesirala povijest), postalo mi je jasno da ako su rase zaista "jednake", one bi podjednako doprinijele svijetu. Isto tako mi je u kontaktu sa drugim rasama, postalo jasno da druge rase niti razmišljaju niti se ponašaju kao bijelci. Definitivno je postojala razlika među nama, a kasnije sam naučio i da su ove rasne razlike utjelovljene genetikom.
Na samo dva načina ljudi mogu biti jednaki. Prvi način je da budu fizički isti; drugi način ja da budu mentalno jednaki. Razmotrimo prvo tvrdnju da li su ljudi fizički jednaki? Ne. Imamo visoke i niske, mršave i debele, mlade i stare, bijele i crne, snažne i slabe, brze i spore, i još bezbroj vrsta umjerenih i osrednjih. Među pojedincima se ne može naći jednakost. Što se tiče razlike među rasama, postoji mnogo razlika kao što su oblik glave i crte lica, tjelesna zrelost za rađanje, oblik mozga i kapacitet lubanje, oštrina vida i sluha, veličina i proporcija tijela, broj kralježaka, krvne grupe, težina kostiju, dužina trudnoće, broj i raspored znojnih žlijezda, stupanj razvoja alfa moždanih valova kod male djece, otisci prstiju, sposobnost probave mlijeka, raspored i oblik kose, miris, neraspoznavanje boja, genetičke zaraze (kao što su otpornost ćelija anemije i TAY Sachs), kožno odbijanje neprirodnog, pigmentacija kože i očiju i osjetljivost na infektivne zaraze.
Ako postoji puno tjelesnih razlika, bilo bi glupo misliti da neće biti mentalnih razlika, i zaista smo ih pronašli i to ne samo da postoje već su od velike važnosti.
Mozak je najvažniji organ u ljudskom tijelu. On teži samo 2% u odnosu na težinu cjelokupnog tijela, ali koristi 25% svih kalorija koje unesemo. Mozak nikada ne spava, radi približno kao sat održavajući tijelo u funkciji. Pored procesa razmišljanja on omogućava rad srca, disanje i rad sistema koji omogućuju probavu hrane i određuje otpornost tijela na zaraze.
U svojoj legendarnoj knjizi "The Story of Man", profesor Carleton S.Coon, bivši predsjednik Američke Udruge Antropologa, je napisao da je težina prosječnog crnačkog mozga 1249 grama, uspoređujući ga sa težinom od 1380 grama koliko iznosi prosječna težina mozga bijelca, i da je prosječna zapremina crnačkog mozga 1316 kubnih centimetara, a da je 1481 kubni centimetar kod bijelca. Također je ustanovio da je težina i veličina mozga najveća kod bijelaca, azijati su na drugom mjestu, crnci su treći, a posljednji su australijski Aboridžini.
Rasne razlike u veličini mozga su uglavnom naslijeđene kao i različite veličine i oblici lubanje. Svaki anatom, na primjer, može pogledati lubanju i odmah vam reći da li pripada bijelcu ili crncu, a to se da zaključiti zbog činjenice da kada se nađe tijelo osobe dok se vrši kriminalna istraga, rasni identitet te osobe se može odrediti čak i ako tijelo kompletno istruli i ostane samo kostur.
Crnačka lubanja je uzana sa niskim čelom. Ne samo da je manja već je i deblja od lubanje prosječnog bijelca. Jačina i debljina crnačke lubanje ima velikog značaja za njihov uspjeh u boksu, jer oni uglavnom mogu podnijeti više udaraca u glavu nego njihovi bijeli protivnici. Područje mozga u odnosu na moždanu opnu se tek nedavno razvilo i najsloženiji je dio mozga. On upravlja najnaprednijim tipovima mentalne aktivnosti, kao što je matematička sposobnost i drugi oblici složenog razmišljanja.
Dr. Coon je napisao da postoji značajna razlika između mozga crnca i bijelca. Čeoni dio prednjeg dijela mozga kod crnca je slabije razvijen nego kod bijelca. Tako da, njihove sposobnosti u radnjama kao što su razmišljanje, planiranje, komunikacije i ponašanje su ograničenije nego kod bijelaca.
Profesor Coon je također ustanovio da je ovo područje crnačkog mozga uže i manje udubljeno na vanjskoj površini nego što je to slučaj kod bijele osobe, i to da razvoj ovog dijela prestaje u ranijoj dobi kod crnaca, tako da još više ograničava intelektualni napredak. Dr Coon nije jedini koji je to zaključio.
Naredna istraživanja, navedenih godina, koristeći različite procedure, pokazala su razliku od 2.6% do 7.9% u korist bijelaca: Todd (1923), Pearl (1934), Simmons (1942) i Connolly (1950). Tijekom 1980.-te, Khang-cheng Ho i njegovi suradnici, radeći na Zapadnom institutu za patologiju, ustanovili su da bijelci imaju mozak 8,2% veći nego crnci, dok bijelkinje imaju mozak 8,1% veći nego crnkinje (mozak žene je manji nego mozak muškarca gledajući u cjelini, ali je veći u odnosu njihovih tijela).
Još važnije od veličine mozga su razlike u obliku i izgledu mozga, broju piramidalnih neurona i sloju super-glandularne gustoće. Odavno je poznato da dubina rascjepa na mozgu ukazuje na superiornu inteligenciju, a mozak bijelaca ima dublje rascijepe u prednjoj i zadnjoj regiji. 1932. i 1934., studije koje je obavio F.W.Vint pokazuju da je super-glandularni sloj mozga crnca 16% manji nego što je to slučaj kod bijelca.
Crna djeca sazrijevaju brže od bijele djece. Njihove urođene sposobnosti se brže razvijaju, usporedno sa njihovom mentalnom živahnošću, ali kasnije zaostaju tako da sa pet godina, bijelci ne samo da su nadoknadili, već su i stekli 15 stupnjeva kvocijenta inteligencije prednosti. Do šeste godine, itekako je očigledno da se mozak bijelca povećao (od svih testova kvocijenta inteligencije koji su ikada rađeni, većina pokazuje da se razlike u kvocijentima inteligencije kreću od 15% do 23% , sa 15% su najsličniji).
Studije koje su izvršili Todd (1923), Vint (1932 i 1934), Pearl (1934), Simmons (1942), Connolly (1950) i Ho (1980-1981), pokazala su ogromne razlike između rasa i u veličini mozga i u razvoju, i stotine psihometarskih eksperimenata su iznova i iznova ponavljali utvrđeni prosjek od 15 stupnjeva kvocijenta inteligencije prednosti koju bijelci imaju u odnosu na crnce. Kakogod, takva istraživanja se danas vrlo često obeshrabruju i dolazi do gnjevnih pokušaja zabrane ako počnu privlačiti pažnju.
Zaista, proučavati biološke razlike između rasa je, izgleda, jedna od onih tema u Americi o kojoj se ne smije pričati. Otkrića do kojih je došao profesor Audrey Shuey, koja se temelje na osnovu 50 godina testiranja kvocijenta inteligencije i koja su objavljena pod nazivom "The Testing of Negro Intelligence", pokazuju da je crnac, u prosjeku, 15 do 20 stupnjeva ispod bijelca. Ova istraživanja su ubrzo potvrđena dosta prodavanom knjigom "The Bell Curve".
Prosječno poklapanje (u kojima nadprosječni crnci imaju rezultate iste kao i bijelci) je samo 11%. Jednakost zahtjeva 50% poklapanja. Profesor Henry Garrett, autor knjige "Children: Black and White", tvrdi da na svako crno nadareno dijete dođe po 7 do 8 bijele nadarene djece. Također tvrdi da su 80% nadarenih crnaca miješane krvi. Štoviše, istraživanja koja su proveli Baker, Eyseneck, Jensen, Peterson, Garrett, Pinter, Shuey, Tyler i Yerkes zajedno potvrđuju da su crnci inferiorniji u razložnom i površnom razmišljanju, numeričkom kalkuliranju i sposobnosti razumijevanja.
Također treba biti zabilježeno da oni miješane krvi daju veće rezultate nego oni čistog crnog podrijetla, ali manje nego oni čistog bijelog podrijetla. Ovo objašnjava zašto su crnci svjetlijeg tena gotovo uvijek inteligentniji od onih tamnijeg tena. Lagan način na koji bi mogli ispitati da li je ovo točno ili ne, je da pogledate crnce na televiziji, osobito na vijestima. Mnogi od njih ili imaju mnogo bijelih ili više bijelih nego crnih predaka i zato su sposobni mjeriti se sa bijelcima u komunikaciji.
Argumentiraju se istraživanja kako su testovi kvocijenta inteligencije nekako zasnovani na kulturi. Kakogod, ovo se može lako osporiti činjenicom da azijati koji samo što stignu iz Azije, koji su sasvim nenaviknuti na našu kulturu (što se nikako ne može reći za američke crnce), nadmašuju crnce na ovim testovima. Također, ni američki indijanci, koji su sigurno socijalno najugroženija grupa u Americi, ne simpatiziraju crnce. Na kraju, jadni bijelci sa nekoliko prednosti i dalje odbacuju višu klasu crnaca koji su se potpuno prilagodili našoj kulturi.
Štoviše, svaki test kvocijenta inteligencije koje je provelo Ministarstvo obrazovanja S.A.D.-a, sve grane Oružanih snaga, državni, županijski i gradski kolegiji obrazovanja, uvijek su dolazili do saznanja da crnci na testu imaju, u prosjeku, 15 bodova manje nego bijela djeca. Da su testovi bili zasnovani na kulturi, bilo bi praktično nemoguće da svaki test, koji sadrži vrlo različita pitanja, može biti zasnovan na određenom stupnju kulture.
Razlika u sirovoj snazi mozga nije jedina mentalna razlika između bijelaca i crnaca. Prema analizi J.P.Rushtona, crnci se više uzbuđuju, agresivniji su, seksualno se slabo obuzdaju, impulzivniji su, skloniji su zločinu, sebičniji su, naklonjeni su nedisciplini i slabo surađuju. Statistike zločina, impulzivna i agresivna priroda većine zločina koje čine crnci, činjenica da škole u koje idu samo crna djeca zahtijevaju više discipline, a često i prisutnost, policije nego što to zahtijevaju škole u koje idu samo bijela djeca; i veća sklonost jednog dijela crnaca da sudjeluje u pobunama, čini se da nam svima potvrđuje promatranje gospodina Rushtona. Thomas Dixon, autor knjige koja je pretočena u vjerojatno najbolji film svih vremena, "The Birth of a Nation", vjerojatno je ideju o rasnoj jednakosti između bijelaca i crnaca najbolje izrazio kada je napisao slijedeće:
"Obrazovanje, gospodine, je razvoj onoga što već jesmo. Od svanuća povijesti crnci su posjedovali afrički kontinent - bogatiji od sna pjesničke mašte, toliko bogati da su jutra dijamanata škripala pod njegovim bosim crnim stopalima. Pa ipak, nikada nije nijedan podigao iz prašine dok mu bijelac nije pokazao njegovu blistavu svjetlost. Njegova zemlja je prepuna moćnih i pametnih životinja, pa ipak nikada nije sanjao o jahanju, kolima ili saonicama. Lovac u nuždi, on nikada nije napravio sjekiru, koplje ili vrh strijele koji su mogli biti korišteni i za druge poslove.
"Živio je kao vol, koji pase travu sat vremena. U zemlji kamenja i debala nikada nije izrezao drvo, rezbario ili izgradio kuću od polomljenih štapova i blata. Sa miljama i miljama obale oceana, i miljama i miljama mora unutar zemlje, za četiri tisuće godina, on je gledao njegovu površinu koja se ljuljala pod vjetrom, slušao je tresak valova koji se razbijaju o plaže, grmljavinu groma nad svojom glavom, promatrao je nejasan plavi horizont nazivajući ga svijetom koji se tamo prostire, pa ipak nikada nije sanjao o plovidbi!"
Jedno vrijeme, dok je bilo puno izražavanja slobodne misli i mediji nisu bili pod tolikim utjecajem Židova, knjige o znanosti i autori rado su tumačili spomenute činjenice. "The Book of Popular Science, vol. 11”, izdanje iz 1931., strana 515, na primjer, pod poglavljem "Chapter on Primitive People" navodi slijedeće:
"Mišljenja sam da Negroidi pripadaju inferiornoj rasi. Njihov kapacitet mozga je siromašniji, njegova konstrukcija jednostavnija.... U odnosu na ovo alkohol i druge droge koje paraliziraju samokontrolu su njihovi neprijatelji."
Drugi primjer je precizan citat koji se nalazi pod pojmom "NEGRO" u "The Encyclopedia Britanica", 11. izdanje, na strani 244:
"Boja kože, koju također karakterizira i baršunasta površina i karakterističan miris, ne zavisi od nazočnosti nekog posebnog pigmenta, već od mnoštva bojenih materijala Malpigijske sluzne membrane koja se nalazi između unutarnje, ili prave kože, i epidermisa ili kože vrata. Pretjeranost pigmentacije ne zavisi od kože; mrlje pigmenta se uglavnom mogu naći u nekim od unutrašnjih organa, kao što su jetra, slezena, itd. Ispostavilo se da ostale su karakteristike abnormalna veličina organa za izlučivanje, razvijeniji venski sustav i manje prostran mozak, u odnosu na Bijelu rasu.
"U određenim karakteristikama koje smo upravo spomenuli, vidimo da je crnac na nižem stupnju evolucije u odnosu na bijelca i puno je srodniji najvišim antropoidima (majmunima). Karakteristike su dužina ruke, razvijenije vilice, vrlo krupna lubanja sa velikim jagodicama, pljosnat nos, krhke kosti, itd.
"Mentalno, crnac je inferiorniji od bijelca. Primjedba koju je postavio F. Manett nakon dugog proučavanja crnaca u Americi, može se uzeti kao opća istina za cijelu rasu: "Crnačka djeca su bila razgovijetna, inteligentna i puna vedrine, ali razvijajući se do zrele osobe, promijenili su se. Intelekt kao da je zamućen, živahnost je zamijenjena apatijom, žustrina je prerasla u lijenost. Moramo nužno pretpostaviti da su se crnci i bijelci razvijali na drugačijim osnovama. Dok spomenuta zapremina mozga raste proširenošću lubanje, u prethodnom razvoju mozga je, naprotiv, zastoj zbog preuranjenog zatvaranja rascjepa lubanje i poprečnog pritiska čeone kosti." Ovo objašnjenje je prihvatljivo vjerojatno i kao doprinos cilja...."
Zašto je ovaj podatak izbačen? Jednostavno rečeno, izbačen je zato što to vlada i mediji nisu željeli na dnevnom redu. Molim vas, ne zaboravite da su do '60, rasne razlike između Bijele i crne rase bile skoro općepoznate i prihvaćene. Ovo su biološke činjenice o rasi. Shvaćam da one nisu "politički ispravne" ali činjenice nisu ništa manje činjenice, bile one "politički ispravne" ili ne.
Nije mržnja reći da ove biološke razlike ukazuju da Bijela rasa ima veće intelektualne sposobnosti od drugih rasa, veća nego što je mržnja reći da ljudi imaju veće intelektualne sposobnosti od životinja i da neke životinje imaju veće intelektualne sposobnosti od drugih životinja. Znanost nema ničeg zajedničkog sa mržnjom, već samo sa stvarnošću.
